Revoliucija - Kroatijai

Gintautas Mažeikis

Gintautas Mažeikis je litvanski filozof  i aktivist pomalo nadrealne biografije. Rođen je i odrastao u sovjetskom Gulagu na području Urala. Na Sveučilištu u Zadru je održao predavanja u okviru projekta Povijest mjesto i sjećanje, Dolazak u baštinu, te je i realizirao site specific instalaciju u crkvi Svetog Donata.

1. Ti si filozof i voditelj Sociološklih i političkih studija na Vytautas Magnus Sveučilištu u Kaunasu u Litvi. Kako to izgleda biti filozof koji je uključen u suvremeni politički i sociološki život?

Suvremena socio-politička kritika temelji se na jako interdisciplinarnim studijama sociološke antropologije i sociologije, političke ekonomije i kulturnih studija, kao i na suvremenoj kritičkoj filozofiji. Posljednja je, više od svega kontinentalna poststrukturalna filozofija, frankfurtska škola socijalnih pitanja, potomak centralno-istočne Europe, suvremenih ultimativnih pitanja i mnogih novih radova i djelovanja socio-političkih aktivista. Svi oni utječu na suvremenu kritičku teoriju i analize mnogih socio-političkih i kulturno-političkih praksi. Biti filozof u ovoj sferi praktičnog znači nuditi filozofiju akcije, dijaloški sudjelovati u trenutnim zbivanjima, nuditi alternativne i konceptualne invazije u istraživačka područja, podržavati sociološke pokrete i razvoj osobnog kritičkog stava umjesto brige za takozvana fundamentalna filozofska pitanja. Štoviše, fundamentalna filozofija, jednako kao klasična antropologija, sociologija, etnologija ili jezični studiji, može se objasniti kao ideološka i komercijalna; to su elementi anonimnog stroja eksploatacije ili manipulacije koja je u svezi s hegemonskom moći ili nekritičnim stereotipima. Neki od suvremenih filozofskih zvijezda mogu se smatrati strukturalnim dijelovima hegemonske industrijske filozofske mašine ili čak mehanizmima.

2. Po tvojem mišljenju, što je to nezavisni politički aktivizam danas? Da li ga shvaćaš dijelom imperija, po Antoniu Negriju?

Nezavisni politički aktivizam temelji se na tradicijama kritike nevidljivih struktura moći u što su upetljane ne samo vidljive institucije kao što su korporacije, državne organizacije ili tradicije, nego i kritika vjerovanja, habitus, podložnost. Dekonstrukcija suvremenih oblika podložnosti, primjerice vjerovanja u postojeći oblik zakonskih ili sistemskih vrijednosti, jedan je od najvažnijih zadataka nužnih za politički aktivizam danas. Ova kritika može biti i umjetnička / performativna kao i teoretička, ili može koristiti povijesno iskustvo u skeptičkom, dvojbenom, ironičnom, kreativnom nerazumijevanju (R. Rorty), umjetničke transformacije u ontičke identitete ljudskih bića. Carstvo na koje A. Negri misli, znači strukturalno podčinjenje mnogim oblicima suvremene anonimne moći utjelovljene u bankarenju, trgovinskim sustavima, putanjama socioloških kretanja, habitusu konzumacije, vjerovanjima o higijeni i potrebama čišćenja od sveg stranog, itd. Analiza, kritika, dekonstrukcija sustava objekata (J. Baudrillard), prizor društva (G. Debord), suvremeni oblici komunikacije, razmišljanje o svakodnevnoj revoluciji i napadu na behavioralne standarde potrošačkog društva te omogućavanje alternativnih simboličkih svjetova, primjeri su suvremene skale nezavisnog socio-političkog aktivizma.

3. Ideja političke emancipacije i slobode mijenjala se kroz povijest. Što misliš, kakva može biti nova ideja slobode i ljudskih prava u društvu budućnosti?

Ne postoji i ne može postojati općenita teorija slobode. Uobičajena teorija slobode jest filozofski san esencijalista i fundamentalista o konceptualnom pristupu i vladanju svim oblicima ljudskog života. Oni obično preobražavaju slobodu u nove oblike prepoznatljivog determinizma i slijede bajku linearne povijesti. Socio-politička, filozofska kritika radije se služi dijalektičkim pristupom s uzletom u negativna objašnjenja ili čak negativne dijalektike (T. Adorno). Kritička filozofija ne teži objašnjavanju toga što bi trebalo biti, već otvara puteve i stvara mogućnosti za nove vrste komunikativnih djelovanja (J. Habermas), socijalno umrežavanje, kreativni život. Ili, kritička filozofija podržava posebne intervencije alternativaca – altervencije – kako bi otvorila putove raznolikosti, Drugog, čak starog, tradicionalnog, skrivenog u povijesnim oblicima života. U suvremenom smislu sloboda znači rast mogućnosti za molekularnu transformaciju sebe ili postajanje manjine (G. Deluze), za umjetničku transformaciju osjetljivog i oblikovanje novih događaja ili skrivenih starih tradicija života, novih grupa suradništva i komunikacije. To je moguće jedino ako kritiziraš vrijednosti koje se temelje na takozvanom zdravom razumu, kao sveti teritorij država, sveti model obitelji, svetu baštinu, itd.

4. Vidjeli smo da se način eksploatacije mijenjao kroz dva posljednja stoljeća. Što misliš o strategiji neoliberalnog kapitalizma eksploatacijske strategije danas? 

Već duže vrijeme eksploatacija je maskirana, bilo dijalektikom roba i gospodara (Hegel) ili teorijom suvišne vrijednosti (K. Marx). Obje teorije nedovoljno objašnjavanju nove strukturalne, simboličke oblike eksploatacije. Primjerice, služenje se može transformirati u mnoge oblike volonterstva, civilnih dužnosti, civiliziranih oblika ponašanja. Ili se ideja gospodara može skrivati pod pomodnim diskursima o vodstvu. Nagomilavanje simboličke vrijednosti i eksploatacije imena u potpunosti su drugačije područje ekonomskih veza od klasičnog zakupa. Suvremeni neoliberizam temelji se na ideologiji stabilnog i sigurnog zapadnog potrošačkog društva. On skriva različite povijesne procese i predstavlja se kao dovršeni neophodni smisao. Govori samo o nekim sferama modernizacije ali ne o dubokim strukturalnim promjenama. To je velika greška, a porast političke ekonomske krize to dokazuje. Ova anonimna strategija eksploatacije kroz porast strukturalne konzumeracije, jednodimenzionalnog društva i društvenog inžinjeringa morat će se urušiti zbog porasta različitih, samo-odgovornih komunikativnih zajednica, kao i zbog neodgovornosti globalnog neoliberalizma.

5. Lenjin je napravio svoj  model države i socijalizma kopirajući jezuitsku državu u Južnoj Americi zvanu Redukcija! Što misliš da je danas poruka ovog eksperimenta? 

Jezuitska država u južnoj Americi zvana Redukcija može se  tumačiti kao jedan od prvih neuspjelih eksperimenata društvenog inžinjeringa. Ovaj se eksperiment temeljio na propagandi katoličkih vrijednosti, sakralnom razumijevanju linije povijesti i uloge države u svijetu. Iz mog gledišta, najvažnija je bila propaganda povezivanja, sustav obrazovanja, socio-ekonomski sustav i snažni socio-inžinjering. Svi kasniji projekti zasnivani na tako jakom konstruktivizmu, čak i ako je bio skriven pod ideologijom bitnih vrednota boga, nacije i komunizma, izgubili su se. Ovo je krivo shvaćanje oslobođenja društva i suvremene anarhije ljevice, iako su pokušavali umaći ovom krivom putu. Za suvremenu ljevicu i druge oslobodilačke pokrete je, koliko je to god moguće,  važnije duboko i kritičko prepoznavanje ovih grešaka od nuđenja totalnih kompulzornih projekata za društvo i vjerovanja u socijalni konstruktivizam. Po M. Horkheimeru i Dijalektikama prosvjetljenja T. Adorna, to znači da je potpuni konstruktivizam gori oblik esencijalista, a potpuno omogućavanje snažnih jednakosti dublji je oblik ropstva.

6. Da li sebe više vidiš kao ideologa ili praktičnog antroploga-filozofa?

Smatram se kritičarom različitih simboličkih oblika razmišljanja, što uključuje i ideološko. I nudim praksu altervencije kroz umjetnost, performance, sudjelovanje u novim medijima, u suvremenom komunikacijskom procesu, u poticanju modernog komunikacijskog prosuđivanja. U ove svrhe uključio sam mnoge oblike postmoderne i post-strukturalne filozofije, kao i oblike simboličke i postmoderne antropologije. Antroplogija za mene znači praktični i vješt pristup kulturnoj stvarnosti. Iluzija je da filozofija uvijek mora vjerovati istraživanjima socijalne znanosti i humanizma. U mnogim slučajevima kritička filozofija trebala bi vršiti nezavisna terenska istraživanja kako bi provjerila ideološka mjerila socijalne znanosti i humanizma. To su, dakle, razlozi zašto istovremeno prakticiram filozofiju i antropologiju.

7. Što misliš o filozofima koji podržavaju pokrete kao što su Occupay wall street, uz posjete i ohrabrivanje aktivista? 

Podržavam slične pokrete kao što su Occupay X, a ponekad činim isto. Ovo je jedan od mogućih oblika aktivizma socijalne kritičke filozofije. Naše aktivno sudjelovanje u poljima suvremenih socijalnih sukoba i akcija čini naš um britkijim i osjetljivijim prema socijalnoj komunikaciji i izazovima. Isto tako, to ne znači da filozofska kritika čini isto što i novinar ili antroplog. Ona posjeduje poseban konceptualni alat za analizu i sudjelovanje u trenutnom.

8. Kao i hrvatska kultura, litvanska je u posljednje 23 godine nakon Kraja povijesti prošla kroz stadij tranzicije. Što jedna drugoj mogu poručiti?

Različite imaginarne metafizičke koncepcije kao što su kraj povijesti, sudar civilizacija, život u post-apokaliptičnom vremenu pomažu uvidjeti  i razumjeti ideološke snove. Neoliberalisti sanjaju o  kraju povijesti, a čine sve da to zaustave. Teorije o konačnom sudaru civilizacija podržavaju i opravdavaju agresiju koja se temelji na interesima većih svjetskih korporacija. Suprotno tome, koncept post-apokaliptičnog vremena zahtijeva konačnu kritiku svakodnevnog života. Ovi koncepti mjere naše živote samo ako vjerujemo u njih i omogućavamo ih. Litva i Hrvatska na razne su načine promijenjene, ne samo u posljednje 23 godine. Ipak, samo u protekle 23 godine naš razvoj je pod utjecajem mnogih nerazumijevanja i provokacija koje su iznjedrili filozofi, politički znanstvenici, povjesničari, sluge korporativne industrije. Zato je filozofska kritika tako važna.

9. Imajući ovo na umu, hoće li tako mala kultura preživjeti progresivnu budućnost?

Ovo pitanje može pretpostaviti vjerovanje u teritorijalne uvjete nacije i nepovjerenje u komunikacijske uvjete ljudi i kultura. Potrošnja proizvoda kreativne industrije odbacuje važnost zemlje i pretvara teritorijalnu ovisnost o moći na potrošačku ovisnost o društvu spektakla. Ipak, nadam se da će se buduće kulture više oslanjati na komunikaciju i komunikacijska načela te da će razbiti teritorijalnu subjektivnost, kao i industrijsko ispiranje mozga.